Naziv umjetnine: Uznesenje Bogorodice
Umjetnik/umjetnička radionica: Giovanni (Ivan) Simonetti (Rijeka, 1817. – Venecija, 1880.)
Vrijeme nastanka: 1850.
Materijal: ulje na platnu
Dimenzije: 238 x 113 cm
Klasifikacija umjetnine: slikarstvo
Opis: Na glavnom oltaru crkve nalazi se oltarna pala, potpisana uz desni donji rub: Ioannes Simonetti Fluminensis / fecit Venetiis. Godina izrade djela čita se kao kronogram u natpisu ispod Marijinih nogu: DIVae In CaeLos assVMptae/ pIo honorIs CVLtV ferVens/ seXVs seqVIor. Simonettijevo je djelo zamijenilo stariju palu koja je nastala kada i glavni oltar no sredinom 19. stoljeća je bila dotrajala, najvjerojatnije zbog vlage. Njezina je tematika sasvim sigurno također bila vezana uz Uznesenje Marijino, titular riječke Zborne crkve.
Giovanni Simonetti, rođeni Riječanin, no venecijanski đak, akademski slikar i restaurator, jedan od posrednika za nabavu talijanskih slika za zbirku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, za glavni je oltar najvažnije riječke crkve odabrao naslikati, vjerojatno u dosluhu s naručiteljem, kopiju središnjeg dijela slavne Tizianove Assunte (1516.-1518.) iz venecijanske crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari. Da je riječkim naručiteljima, ali vjerojatno i Simonettiju, ova slika bila posebno draga svjedoči i njezina cjelovita kopija koju je slikar iste godine izradio za oltar svetih Stanislava i Alojzija u nekadašnjoj riječkoj isusovačkoj crkvi, posvećenoj svetom Vidu. Ova kopija kvalitetom izrade uvelike nadmašuje sliku iz Zborne crkve koja doslovno slijedi Tizianov model, no odlikuje se tvrdoćom u oblikovanju površina i određenom plošnošću koja inače nije svojstvena Simonettijevom akademskom slikarstvu. Kao i kopija Tizianove slike Svetog Ivana Krstitelja na istoimenom oltaru u ovoj crkvi, a koja je nastala istovremeno kada i dvije kopije Assunte, i ovo je djelo naslikano u Veneciji, u skladu s akademskom, klasicističkom tradicijom kopiranja velikih renesansnih majstora u kojoj se je Simonetti školovao.
Kada je prepušten vlastitoj invenciji, kao u slučaju prikaza Bezgrešnog začeća za istoimenu kapelu u sklopu nekadašnjeg augustinskog samostana u Rijeci, nastalog također 1850., Simonetti se predstavlja u donekle drugačijem svjetlu. Utjecaj romantizma Francesca Hayeza (Venecija, 1791. – Milano, 1882.) se sramežljivo ocrtava kako u intonaciji cijelog prikaza, tako u tretmanu boje i površina. No, Simonettijev forte svakako su portreti uglednih građana Rijeke, Venecije i Trsta, inicijalno u bidermeier, a kasnije u romantičarskom duhu.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 6; Boris Vizintin, Ivan Simonetti, Zagreb, 1965., 38, 64.
