Naziv umjetnine: Oltar svetog Ivana Krstitelja
Umjetnik/umjetnička radionica: Antonio Michelazzi (Gradisca d’Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.)
Vrijeme nastanka: oko 1740.
Materijal: bijeli, žuti, crni, ljubičasti, crveni veronski i crveni francuski mramor
Dimenzije: 668 x 430 cm
Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura
Opis: Oltar je postavljen u drugoj kapeli desnog broda. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen stiliziranim mramornim listovima. Pravokutni stipes prekriva reljefna rastvorena zavjesa pod kojim je isklesano Krštenje Kristovo. Bočno su postamenti koji se valovito lome te tako čine osnovu retabla. On se sastoji od lučne niše flankirane s dva para kompozitnih stupova koji nose gređe zaključeno s prekinutim zabatom s dva velika anđela adoranta. Atiku čini polje s perforiranim okulusom i golubicom Duha Svetoga. Ono je zaključeno lukom s dva sjedeća putta na vrhu. Za oltarnu menzu iskorištena je starija kamena nadgrobna ploča iz 1588. godine. Predela je ukrašena reljefom nalik stiliziranom sarkofagu, a oltarna pala s prikazom svetog Ivana Krstitelja djelo je riječkog slikara Giovannija Simonettija iz 1850. godine. Na postamentu s lijeve strane uz stupove je lik svetog Andrije Apostola, a desno svetog Ivana Evanđelista s kaležom i knjigom u ruci.
Oltar se prvi put spominje u vizitaciji pulskog biskupa Giovannija Andree Balbija 1742. godine. O njemu se brinula bratovština Presvetog Sakramenta, a tu je štovala svetog Andriju i svetog Ivana Evanđelista. Na naslovnici knjige bratovštine iz 1739. naslikani su likovi ovih svetaca zajedno s Kristom u kaležu. Moguće je da je upravitelj bratovštine Giovanni Battista Pigatti potaknuo gradnju oltara posvećenog svom svecu imenjaku – Ivanu Krstitelju.
Oltarom dominiraju stupovi od ljubičastog mramora – marmo Africano, te okvir pale od žutog mramora. Posebnost oltara je i reljef s prikazom Krštenja Kristova pod razgrnutim zastorom, a preuzet je iz tradicije goričko-gradišćanskih altarističkih radionica prve četvrtine 18. stoljeća. Dobro osmišljena kompozicija reljefa krštenja vrlo je vjerojatno preuzeta s nekog grafičkog lista. Kipar ju je vrlo spretno izveo koristeći razne tehnike. Želja za prikazivanjem detalja posebno se ističe u klesanju vegetacije te površine vode u kojoj plivaju dvije malene ribe.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 12; Radmila Matejčić, Antonio Michelazzi „sculptor fluminensis“, Peristil, 10-11, 1967-1968, 163; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 354-360; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 197, 221-222.
