Slika sv. Margarete Kortonske

 

Naziv umjetnine: Sveta Margareta Kortonska u molitvi

Umjetnik/umjetnička radionica: Johann Michael Lichtenreiter (Passau 1705. – Gorica 1780.)

Vrijeme nastanka: treća četvrtina 18. stoljeća

Materijal: ulje na platnu

Dimenzije: 145 x 89,5 cm

Klasifikacija umjetnine: slikarstvo

Opis: U sakristiji crkve čuva se oltarna pala s prikazom svetice koja je živjela u Montepulcianu i Cortoni tijekom druge polovice 13. stoljeća. Legenda o njezinu životu oslanja se na onu svete isposnice, Marije Magdalene, no smještena je u srednjovjekovnu Toskanu. Nakon nesretnog života s maćehom, Margareta bježi sa sinom lokalnog plemića te postaje njegovom ljubavnicom. Deset godina kasnije, on je ubijen, a Margareta s njihovim sinom traži utočiste kod kortonskih franjevaca. Nakon trogodišnjeg iskušenja, stupa u franjevački Treći red te živi isposničkim i pokajničkim životom, osniva ubožnicu, a zatim i red koji ju je posluživao, prozvan „Poverelle“ – sirotice. Margareta je kanonizirana 1728. godine te je nazvana „novom Magdalenom“, a njezin se je kult promovirao pomoću brojnih grafičkih listova. Često se prikazuje u molitvi ili ekstazi ispred raspela, lica oblivena suzama, a atributi su joj lubanja, bič i pas koji ju je odveo do tijela njezina ljubavnika.

Autor riječke slike, Johann Michael Lichtenreiter, stasao je u obiteljskoj radionici u Passau, na čelu koje je bio njegov otac Bernhard, i stariji brat Franz. Vjerojatno se je školovao u Veneciji, no već se tridesetih godina nastanio u Gorici gdje je najviše radio za lokalnu aristokraciju i crkvu. Njegovo se slikarstvo odlikuje mješavinom utjecaja srednjoeuropske tradicije i piazzettizma, a najzanimljivija su mu djela ganre i alegorijske tematike.

Lichtenreiterovoj slici uzor je bio vrlo popularan grafički list urezan prema slici Pietra Berrettinija, odnosno Pietra da Cortone (Cortona, 1596. – Rim, 1669.) što je nastala oko 1640., no kasnije je izgubljena. Najstarija grafika po Cortoninu djelu je ona Giuseppe Marie Testane (Genova, 1648. – Rim, 1679.), a do početka 18. stoljeća pojavile su se njezine brojne slikane i urezane replike. No, tek je s Margaretinom kanonizacijom ovaj predložak doživio izuzetnu popularnost, i bio ponavljan i prerađivan nebrojeno puta.

Svetičin kult, potpomognut osnivanjem bratovština, počeo se je širiti na području Hrvatskog primorja sredinom 18. stoljeća, a o njegovoj popularnosti govori i postojanje dviju vrlo sličnih, iako ne identičnih, Lichtenreiterovih slika. Ona iz riječke Zborne crkve nastala je nešto ranije od pale iz Sodražice u Dolenjskoj, koju valja datirati u drugu polovicu osmog desetljeća 18. stoljeća. U riječkoj crkvi svetog Sebastiana, na bočnom oltaru, nalazi se još jedna vrlo slična slika, no možda je riječ o kopiji nastaloj po Lichtenreiterovoj slici iz Vele crikve, a koja se je izvorno najvjerojatnije nalazila na oltaru svete Margarete Kortonske u srušenoj kapeli svetog Ivana.

Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 12, bilj. 11; Višnja Bralić, Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji (doktorski rad), Zagreb, 2012., 215-217.