Naziv umjetnine: Kajanje svetog Petra
Umjetnik/umjetnička radionica: Leopold Kecheisen (?, 1726. – Sveti Petar u Šumi, 1799.)
Vrijeme nastanka: treća četvrtina 18. stoljeća
Materijal: ulje na platnu
Dimenzije: 170 x 104 cm
Klasifikacija umjetnine: slikarstvo
Opis: U sakristiji crkve čuva se platno s prikazom svetog Petra kako kleči u noćnom pejzažu, dok se u pozadini vidi nebo obasjano ružičastim svjetlom zore. Svetac krši ruke u kajanju jer se je netom odrekao Krista, baš kako je on to prorekao. Petru, odjevenom u prepoznatljivu plavu odjeću i žuti plašt što simbolizira objavljenu istinu, niz lice teku krupne suze. Na komadu travnate ledine ispred sveca položen je zlatni i željezni ključ, a u lijevom kutu kompozicije, na plosnatom kamenu, stoji pijetao. Riječ je o prikazu koji, poput biblie pauperum poučava vjernike o novozavjetnoj pripovijesti, nižući sve ključne elemente za njezino razumijevanje i pamćenje. Cijela je kompozicija, najvjerojatnije doslovno, preuzeta s nekog za sada nepoznatog predloška jer se nekoliko vrlo sličnih djela čuva u crkvama srednje Italije, gdje posebno valja ukazati na jednu sliku iz Piacentinske biskupije koja je gotovo identična onoj riječkoj. Kako tipologija svetog Petra na emilijanskoj slici, tako tretman svjetla, boje i volumena, jasno ukazuju na bolonjski, točnije renijevski utjecaj, možda bi i zajednički grafički predložak valjalo tražiti u ovom slikarskom krugu.
Baš je evidentno korištenje grafičkog predloška, kao i određena naivnost i nespretnost u tretmanu prikazanih emocija, u dočaravanju volumena, svjetla i sjene ili anatomije, ali prvenstveno vrlo specifična tipologija likova, omogućila da se slika nedavno pripiše pavlinskom slikaru, bratu laiku, Leopoldu Kecheisenu te da se datira u šesto desetljeće 18. stoljeća. On je u naše krajeve stigao 1755. iz nepoznatog srednjoeuropskog ili, točnije, podalpskog područja, kao već formirani slikar. Djelovao je u samostanu Svetom Petru u Šumi te je nakon ukinuća reda 1786. godine, postao vrlo uspješan upravitelj samostanskog dobra. Kecheisen je na području Istre i Hrvatskog primorja ostavio znatan slikarski opus koji je u ranijem dijelu njegove karijere vezan prvenstveno uz pavlinske samostane, no kasnije se afirmira i kao uspješan portretist.
Bibliografija: Višnja Bralić, Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji (doktorski rad), Zagreb, 2012., 281, 284-285.
