Naziv umjetnine: Pokaznica Barbare Frankapan
Umjetnik/umjetnička radionica: Nepoznata mletačka zlatarska radionica
Vrijeme nastanka: oko 1489. godine
Materijal: srebro, pozlata
Dimenzije: 63 cm x 18,3 cm x 15,9 cm
Klasifikacija umjetnine: zlatarstvo
Opis: Pokaznica pripada vrsti arhitektonskih pokaznica gdje je stakleno valjkasto spremište (teca) učvršćeno na držak i postolje te ga flankiraju pretežito gotičke arhitektonske forme. Ova je pokaznica primjer vrsne zlatarske izrade sudeći prema složenosti kompozicije i kvaliteti izrade. Višestrano podnožje ruba ažuriranog valovitim ornamentom, pokriveno je mesnatim stiliziranim akantusovim listovima. Nodus drška je izrađen u obliku kaštilca s gotičkim arhitektonskim elementima poput fijala, bifora i šiljastih lukova. Na držak je učvršćen stakleni valjak s postoljem za hostiju kojeg drži anđeo raširenih krila. Dno staklene tece ima aplicirani ukras u obliku anđeoske glave s florealnim viticama. Tecu flankira scena Navještenja čiji se likovi nalaze u dvjema edikulama, u gornjem dijelu dekoriranima filigransko izrađenim lukovima. Ponad staklene tece, unutar složene arhitektonske konstrukcije, smještena je figura Bogorodice. Na vrgu šiljatog tornja pričvršćeno je raspelo.
Natpis na podnožju pokaznice „FECIT FIERI HOC OPUS MAGNIFICA DOMINA BARBARA RELICTA CONDAM INLUCTRIS VUOK DESPOT AD ONOREM DI 1489“ ukazuje da je pokaznicu darovala Barbara Frankapan na uspomenu svojeg preminulog supruga despota Vuka Brankovića. Poznato je da je Trsatskoj Gospi ostavila panaginiju oko koje se pletu zlatne grane s relikvijama tvoreći tako jedan od najznačajnijih gotičkih relikvijara sačuvanih na istočnoj obali Jadrana. Njezinim se darom smatra i lađica s prikazom Navještenja što se također čuva u Riznici trsatskih franjevaca.
Pokaznica iz crkve Uznesenja blažene Djevice Marije jedna je od nekoliko gotičkih pokaznica iste tipologije koje se nalaze u crkvenim riznicama Vinodola i Kvarnera. Ipak, one se razlikuju u kvaliteti oblikovanja kao i sačuvanosti izvornih dijelova, a među njima se svakako najviše ističe ova riječka budući da ima zlatarski najsloženije dekorativne elemente. Ne treba odbaciti mogućnost da je pokaznica nastala na dvoru Barbare Frankapan, odnosno da je rad nekog mađarskog zlatara koji je na njenom dvoru boravio. No, pokaznica bi se mogla pripisati i zlatarskoj produkciji srednjoeuropskih umjetničkih centara 15. stoljeća.
Tijekom 19. stoljeća, nevješti je bečki restaurator galvanizirao dijelove pokaznice što posebno kritizira Riccardo Gigante 1910. godine napomenuvši da je pokaznica uništena. Od 1941. godine, ovaj je zlatarski predmet iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci prenesen u Italiju kako bi se zaštitio od ratnih stradanja. Po završetku rata, pokaznica nije vraćena i tijekom desetljeća je više puta mijenjala svoju lokaciju. Dok se nalazila u Palazzo Venezia u Rimu, restaurirana je i prezentirana na izložbi 2005. godine u Civico Museo Rivoltella u Trstu. Danas se navodno nalazi u Soprintendenza Archeologia, Belle Arti e Paesaggio del Friuli Venezia Giulia u Udinama.
Bibliografija: Riccardo Gigante, „Di alcuni antichi capi di oreficeria conservati a Fiume e nei dintorni“, Bulletino delle deputazione Fiumana di storia patria, 1, Fiume 1910., 138.; Luigi Maria Torcoletti, Il Duomo vecchio di Fiume, Fiume 1932, 17-18.; Anna Maria Spiazzi, Valeria Poletto, „Note a margine all’oreficeria in area adriatica in eta gotica e rinascimentale“, Histria: opere d’arte restaurate da Paolo Veneziano a Tiepolo, (ur. F. Castellani), Milano 2005., 55-68.; Mateja Jerman, „Liturgijski predmeti od plemenitih metala na području Vinodola“, Czriquenicza 1412 – umjetnost u doba pavlina, (ur. N. Kudiš) Crikvenica 2012, 121.
