Naziv umjetnine: Oltar svetog Petra
Umjetnik/umjetnička radionica: Pasquale Lazzarini (Venecija, 1667. – Gorizia, 1731.) i „Majstor bucmastih putta“ – Maestro dei putti paffuti
Vrijeme nastanka: oko 1726.
Materijal: bijeli, žuti, ljubičasti, crni, zeleni, crveni veronski i crveni francuski mramor
Dimenzije: 665 x 426 cm
Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura
Opis: Oltar je postavljen u četvrtoj kapeli lijevog broda. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen geometrijskom mrežom od raznobojnih mramornih rombova. Trapezoidni stipes ima reljefnu kartušu od stiliziranih vitica s figurom svetog Petra u molitvi. Bočno su postamenti koji se valovito lome te tako čine osnovu retabla. On se sastoji od lučne niše, a flankiraju je dva kompozitna te dva tordirana stupa. Oni nose gređe naglašenih obrata nad kojima su segmenti prekinutog trokutnog zabata s dva sjedeća anđela adoranata. Na izduženo polje atike postavljen je kip Djevice ili svetice bez atributa, a na vrh sjede tri malena putta. Ispred predele je minijaturni depozit za relikvije ukrašen reljefnim palmama i kerubinima. Oltarna je pala Krist predaje ključeve svetom Petru – Traditio clavis, preuzeta sa starijeg drvenog oltara, a naslikao ju je sredinom 17. stoljeća Ivan Franjo Gladić. Iznad pale postavljen je grb donatora, riječke plemićke obitelji Stemberg (Stembergar). Na visokim mramornim postamentima uz stupove su dva velika kipa. S lijeva je lik svetog Jeronima Pokajnika, a desno svetog Franje Asiškog.
Stari drveni oltar svetog Petra podigao je već 1601. Jerolim Stemberg župnik Jelšana te je pred njim uredio i obiteljsku grobnicu. Isti je župnik osnovao i dobrotvornu zakladu Mons Pietatis i obdario je s 3000 zlatnika. Ta je zaklada kasnije podigla mramorni oltar, a patronatsko pravo nad njime i dalje je zadržala obitelj Stemberg. Majstor Pasquale Lazzarini istovremeno je podigao oltare u riječkoj isusovačkoj crkvi svetog Vida (oltar svetog Ignacija, 1725. te svetog Stanislava Kostke i Alojzija Gonzage 1728.). Njegove oltare karakteriziraju tordirani stupovi s cvjetnim pupoljcima, a kakve srećemo i na oltaru svetog Petra. Kvalitetnu skulptorsku dekoraciju oltara svetog Petra, gdje se ističu brojni putti i kerubini s karakterističnim bucmastim obrazima, izveo je njegov nepoznati kipar suradnik. Njemu je nadjenuto ime „Majstor bucmastih putta“.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 13; Radmila Matejčić, Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci, (magistarski rad), Zagreb, 1970., 48, 51; Matej Klemenčič, Scultura barocca in Istria tra Venezia, Gorizia, Lubiana e Fiume, Saggi e Memorie di storia dell’arte, Venezia, 2006., 262-264; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 327-335; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 146-147.
