Naziv umjetnine: Oltar svetog Antuna Padovanskog
Umjetnik/umjetnička radionica: nepoznati majstor, suradnik Antonija Michelazzija
Vrijeme nastanka: nakon 1750. (1765. ?)
Materijal: bijeli, žuti, crni, zeleni, smeđi, ljubičasti, crveni veronski i crveni francuski mramor
Dimenzije: 668 x 443 cm
Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura
Opis: Oltar je postavljen u trećoj kapeli lijevog broda. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen geometrijskom mrežom trokuta i rombova od raznobojnih mramornih pločica. Pravokutni je stipes na rubovima zaključen konzolama. U sredini je isklesana velika rocaille kartuša s malenom figurom svetog Antuna Padovanskog. Bočno su postamenti koji se valovito lome te čine osnovu raskošnog retabla. On se sastoji od lučne niše flankirane s dva para kompozitnih stupova. Oni nose raskinuto gređe te segmente valovitog zabata s dva klečeća anđela adoranta na vrhu. Među zabatom je središnje polje s okulusom u kojem je golubica Duha Svetoga. Predela je isklesana u obliku stiliziranog reljefnog sarkofaga, a nad njom je oltarna pala Vizija svetog Antuna Padovanskog. Na vrhu niše su dva kerubina nadvišena vijugavim viticama s nanizanim cvijećem te veliki grb riječke donatorske obitelji Tremanini. Uz stupove na postamentu s lijeva je kip svetog Ivana Nepomuka, a s desna svete Notburge.
Vizitacije biskupa Balbija iz 1742. govori kako oltar ima samo sliku, te da će se novi podići iz legata riječkog patricija Pietra Tremaninija. Taj je legat aktiviran tek 1765. godine.
Oltar svetog Antuna Padovanskog je pandan nasuprotnom Michelazzijevom oltaru Gospe Karmelske iz 1729. godine. No, način klesanja i oblik dekoracije u obliku brojnih rocaille školjki i raznovrsnih cvjetnih detalja, upućuje da je oltar svetog Antuna Padovanskog nastao znatno kasnije od svog pandana. Njegovu je dekoraciju izveo nepoznati kipar djelatan u Rijeci u drugoj i trećoj četvrtini 18. stoljeća, a koji je u istoj crkvi isklesao kip svetog Kuzme na oltaru svetog Križa, te kipove svetog Valentina i svete Marije Egipatske na oltaru svetog Antuna Opata. Valja istaknuti kako su majstorski klesani detalji svetačkih kipova, posebice odjeća svete Notburge, svetice iz 13. stoljeća, zaštitnice služavki i seljaka te rodne joj pokrajine Tirola. Od 1841. na menzu je oltara postavljen stakleni kovčeg s relikvijama svetog Marcijana, ranokršćanskog mučenika. Njegove su relikvije iz Rima stigle u Rijeku u 17. stoljeću te su se izvorno nalazile na glavnom oltaru.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 13-14; Radmila Matejčić, Antonio Michelazzi „sculptor fluminensis“, Peristil, 10-11, 1967-1968, 156, 163; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. i XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 370-376; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 223-224, 228.
