Naziv umjetnine: Oltar svetog Franje Paulskog
Umjetnik/umjetnička radionica: Antonio Michelazzi (Gradisca d’Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.)
Vrijeme nastanka: oko 1750.
Materijal: bijeli, žuti, ljubičasti, crveni veronski i crveni francuski mramor
Dimenzije: 648 x 408 cm
Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura
Opis: Oltar je postavljen u drugoj kapeli lijevog broda. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen stiliziranim mramornim viticama. Pravokutni stipes u cijelosti prekriva reljef Čudo svetog Franje Paulskog. Prikazano je čudo gdje je svetac rasprostrio svoj plašt po moru i prešao messinski tjesnac usred olujnog nevremena. Bočno su postamenti koji se valovito lome te tako čine osnovu retabla. On se sastoji od lučne niše sa slikom Sveti Franjo Paulski i anđeo, a flankiraju je dva para kompozitnih stupova koji nose gređe zaključeno prekinutim zabatom. Nad segmentima zabata sjede dva velika anđela adoranta. Atiku čini lučno zaključeno polje s perforiranim okulusom i pozlaćenim svečevim znakom s natpisom: CA/ RI/ TAS – ljubav (milosrđe). Na postamentu s lijeve strane uz stupove je lik svetog Martina Biskupa, a desno svete Katarine Aleksandrijske.
Oltar je 1742. imao samo sliku, ali su se skupljali milodari za gradnju mramornog oltara. No, još 1750. oltar nije bio započet. Bočne skulpture donirali su riječki građani. Plemkinja Ana Marchesetti obećala je 1742. biskupu Balbiju da će dati učiniti mramorni kip svete Katarine kao uspomenu na nekadašnji istoimeni oltar nad kojim je njezina obitelj imala patronatsko pravo. Kip svetog Martina nabavljen je oporučnim legatom Martina Sumerckera 1755. godine. Na oltaru svetog Franje Paulskog ističu se monumentalni svetački kipovi, zrela djela Antonija Michelazzija. Posebno u liku svete Katarine vidljivo je da je Michelazzi dobro poznavao suvremeno kiparstvo u Laguni. Kao model za riječku sveticu poslužio mu je kip svete Barbare u isusovačkoj crkvi Santa Maria Assunta u Veneciji, djelo slavnog Giovannija Marije Morlaitera (Venecija, 1699 – 1781.). Majstorski je isklesan i veliki reljef na stipesu gdje je Michelazzi, vješto gradirao dubinu prostora. U prvi je plan postavio svetog Franju Paulskog i njegovog subrata redovnika gotovo kao slobodnu skulpturu, dok je daleko u pozadini graverski prikazao brodove privezane uz obalu te olujno nebo.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 14; Radmila Matejčić, Antonio Michelazzi „sculptor fluminensis“, Peristil, 10-11, 1967.-1968., 163; Damir Tulić, Skulptura, altaristika i liturgijska srebrnina u Pićanskoj katedrali: prilozi za Antinija Michelazzija i Gasparea Albertinija, Pićanska biskupija i Pićanština, Pazin, 2012., 244-245; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 383-388; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 197, 225-226.
