Naziv umjetnine: Oltar svetog Križa
Umjetnik/umjetnička radionica: Antonio Michelazzi (Gradisca d’Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.) i nepoznati kipar
Vrijeme nastanka: oko 1742.
Materijal: crni i bijeli mramor
Dimenzije: 688 x 445 cm
Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura
Opis: Oltar je postavljen u prvoj kapeli desnog broda. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen s pravokutnim poljem s tri zaokrenuta kvadrata. Stipes ima oblik stilizirane urne s kaneliranim umetcima od bijelog mramora te dva kerubina. Bočno su postamenti ukrašeni jednostavnom pločom od bijelog mramora. Retabl se sastoji od velike niše zaključene lukom, a flankiraju je četiri stupa s kompozitnim kapitelima nad kojima su segmenti gređa te polukružnog raskinutog zabata. Nad atikom je trapezoidno polje zaključeno trokutnim zabatom. U njega je postavljen putto s Veronikinim rupcem u rukama, a u pozadini reljefni oblaci s dva kerubina. Središnjeg anđela flankiraju dva sjedeća putta nad segmentima raskinutog zabata. Lijevi u rukama drži tri čavla, a desni kliješta i čekić. U nišu oltarne pale postavljeno je veliko drveno raspelo, a uz njega žalosni sveti Ivan Evanđelist s lijeva te Marija Magdalena s desna. Uz stupove s vanjskih strana su kipovi svetih liječnika Kuzme i Damjana.
Vizitacija biskupa Giovannija Andree Balbija iz 1742. govori kako je oltar još u gradnji. Oltar je bio pod patronatom riječke plemićke obitelji Gaus. Ona je skrbila i nad kapelom svetog Kuzme i Damjana koja se nalazila uz zvonik, a porušena je 1720. godine. Stoga su na novi oltar postavljene mramorne skulpture svetih liječnika kao uspomena na titular nekadašnje kapelice. Oltar je krajem 1742. posvetio senjsko-modruški biskup, Riječanin Giovanni Antonio Benzoni.
Oltar svetog Križa altarističko je i kiparsko remek-djelo Antonija Michelazzija. Njegova stroga bikromija crnog i bijelog mramora naglašava ozbiljnost i dramu oltarne cjeline posvećene Kristovoj muci i smrti. Među Michelazzijevim se kipovima kvalitetom posebno ističu sveti Ivan i Marija Magadalena te putto s Veronikinom rupcem. I dok je kip svetog Damjana s desna isklesao Michelazzi, lijevu je skulpturu s prikazom svetog Kuzme napravio nepoznati kipar djelatan u Rijeci u drugoj i trećoj četvrtini 18. stoljeća.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 12; Damir Tulić, Kamena skulptura i oltara 17. i 18. stoljeća na Porečko-pulskoj biskupiji, I., (doktorski rad), Zagreb, 2012., 326-327, 329; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 361-369; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 197, 222-223, 226-228.
