Naziv umjetnine: Oltar Gospe Karmelske
Umjetnik/umjetnička radionica: Antonio Michelazzi (Gradisca d’Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.)
Vrijeme nastanka: 1729.
Materijal: bijeli, žuti, ljubičasti, crveni veronski i crveni francuski mramor
Dimenzije: 681 x 436 cm
Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura
Opis: Oltar je postavljen u trećoj kapeli desnog broda. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen stiliziranim mramornim listovima. Pravokutni je stipes na rubovima zaključen konzolama, a ispunjen je reljefom s dva klečeća anđela koji adoriraju pozlaćeni disk s Marijinim monogramom. Bočno su postamenti koji se valovito lome te čine osnovu raskošnog retabla. On se sastoji od lučne niše flankirane s dva para kompozitnih stupova te velikim kipovima apostola. Stupovi nose raskinuto gređe te segmente valovitog zabata s dva sjedeća anđela na vrhu. Oni adoriraju središnje polje s valovitim okulusom u kojem je reljef Presvetog Trojstva. Na predeli u obliku stiliziranog reljefnog sarkofaga nalazi se natpis: SVB R[EVERENDISSI]MO D. NICOL[A]O AND[RE]A TVDOROVICH CAES[ARE]O ARCHID[IACON]O ET VIC[ARI]O FORANEO SENIORIBVS/ N. D. D. PET[R]O TVDOROVICH ET XAV[ERI]O DE MARBURG GV[BERNATOR]E IO[ANN]E PILLEPICH/ CONGREGATIO ALBORUM POSVIT 1729. U lučnoj je niši nekad bio drevni kip Gospe Karmelske, no u prvoj polovici 20. stoljeća zamijenjen je drevnim kipom Srca Isusova. Na vrhu je niše stilizirana carska kruna, a nad njom vijugave vitice s nanizanim cvijećem.
Oltar je 1729. podigla bratovština Gospe Karmelske, poznatija kao bratovština Bijelih – zbog boje tunika koje su nosili. Prema natpisu na predeli doznaje se da je oltar podignut u doba riječkog arhiđakona i vikara Nikole Andrije Tudorovića, starješina bratovštine Petra Tudorovića i Franje Ksavera de Marburga te upravitelja Ivana Pilepića. Ime ovog potonjeg ugravirano je u mentalni pozlaćeni disk s Marijinom monogramom na stipesu. Raskošni oltar na kojem dominiraju stupovi od ljubičastog mramora – marmo Africano, najranije je djelo mladog Antonija Michelazzija. Naime, on se te iste 1729. prvi put oženio u Rijeci. Veliki kipovi svetaca bez pripadajućih ikonografskih atributa dobro se uklapaju u rana kipareva djela s još vidnim nesigurnostima prilikom klesanja te obrade površine mramora.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 11-12; Radmila Matejčić, Antonio Michelazzi „sculptor fluminensis“, Peristil, 10-11, 1967-1968, 156, 163-164; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 364-353; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 220-221.
