Naziv umjetnine: Oltar Presvetog Sakramenta
Umjetnik/umjetnička radionica: Pasquale Lazzarini (Venecija, 1667. – Gorizia, 1731.), Paolo Zuliani (Gradisca d’Isonzo, 1689. – 1769.) i suradnici
Vrijeme nastanka: oko 1726.
Materijal: bijeli, žuti, ljubičasti, crni, crveni veronski i crveni francuski mramor
Dimenzije: 680 x 481 cm
Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura
Opis: Oltar je smješten u četvrtoj kapeli desnog crkvenog broda. Uzdignut je na tri stube, a supedanej ukrašen viticama od raznobojnog mramora, gotovo je posve propao. Na trapezoidnom stipesu isklesan je veliki reljef s prikazom anđela s klasjem i vinovom lozom u rukama, te križem i kaležom s hostijom. Bočno od stipesa su dva velika valjkasta postamenta ukrašena lisnatim i cvjetnim motivima. Na sredini menze nalazi se maleni tabernakul, a flankiraju ga dva putta. Nad njime se diže veliki mramorni paviljon za izlaganje monstrance. Šest kompozitnih stupova podržava valoviti arhitrav zaključen lukovičastom kupolom s kipom uskrslog Krista na vrhu. U paviljonu je napravljen stalak za pokaznicu ukrašen kerubinima i flankiran s dva anđela svjećonoše. Skulptura Krista s Bogom Ocem postavljena je posred začelja paviljona, a nad njima, o lanac je obješena mramorna golubica Duha Svetoga. Tabernakul adoriraju dva velika stojeća anđela, od kojih lijevi ima položene ruke na grudima, a desni sklopljene pred ramenom. Na postamentima uz anđele stoje monumentalni kipovi svetog Petra s lijeva te svetog Pavla s desna. Cijeli oltar natkriljuje velika zavjesa od žutog mramora s pozlaćenim rubom, a razgrću je četiri malena putta i dva kerubina.
Integralni dio ukrasa oltara su i dvije mramorne ograde postavljene na ulazu u kapelu iz glavnog broda te iz bočne kapele Gospe Karmelske. Sastavljene su od poligonalnih stupova s umetcima od crvenog mramora koji nose rukohvate od žutog mramora.
O oltaru se brinula bratovština Presvetog Sakramenta, a novac za njegovu gradnju oporučno je ostavio Gaspar Christa iz Venecije.
Oltar tipološki pripada skupini tabernakulskih oltara gdje dva anđela adoriraju svetohranište. No, ovdje je takav oblik dodatno ukrašen raskošnim postamentima te kipovima svetog Petra i Pavla. Riječki oltar podsjeća na glavni oltar katedrale u Goriziji (1705. – 1709.), djelo Giovannija Pacassija i Pietra Baratte (Massa, 1668. – Carrara, 1729.). Tipologija i kvaliteta izvedbe ovog tabernakulskog oltara, gdje se kiparski posebno ističu anđeli adoranti te monumentalni kipovi svetog Petra i Pavla, čini ga posebnim među altarističkim rješenjima sjevernog Jadrana.
Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Doumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 11; Radmila Matejčić, Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci, (magistarski rad), Zagreb, 1970., 50; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 336-345; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 138-144.
