Viseći svijećnjak

Naziv umjetnine: Viseći svijećnjak

Umjetnik/umjetnička radionica: Nepoznata mletačka zlatarska radionica

Vrijeme nastanka: prva četvrtina 18. stoljeća

Materijal: srebro

Dimenzije: 39 cm x 36 cm

Klasifikacija umjetnine: zlatarstvo

Opis: Na površini visećeg svijećnjaka trbušastog tijela u obliku vaze, iskucani su izbočeni medaljoni koji se u različitim veličinama nalaze na dvama konveksnim prstenovima. Donji dio svijećnjaka je oštećen, ali je vidljivo da je imao oblik iskucanog prstena s medaljonima.  Površine tih prstenova, kao i konkavnih dijelova tijela svijećnjaka ispunjene su iskucanim i graviranim listovima akantusa. Središnji i najširi prsten na kojem se izmjenjuju iskucani medaljoni s površinama dekoriranima stiliziranim viticama, ima aplicirane glave triju anđela. Na njihovim se tjemenima nalaze omče predviđene za pričvršćivanje nosivih lanaca. Između anđeoskih glava smještena su tri izbočena medaljona: središnji ima urezanu kartušu te je ispunjen natpisom ili figuralnim prikazom dok su preostala dva na svakoj strani ispunjena florealnim motivom.

Natpis osvjetljava kontekst naručivanja predmeta: svijećnjak je kupljen milodarima riječkih ribara Bratovštini Presvetog Sakramenta. U tom smislu valja istaknuti da se na preostalim medaljonima nalazi simbol Bratovštine Presvetoga sakramenta koji prikazuje dva bratima kako kleče podno kaleža sa svetom hostijom te prikaz dvaju ribara koji s kopna bacaju mreže.

Viseći je svijećnjak izrađen u zlatarskoj radionici u Veneciji i uobičajene je tipologije za razdoblje od sredine 17. te tijekom prve polovice 18. stoljeća. Karakteriziraju ih ovalni izbočeni medaljoni dekorirani florealnim elementima, a mogu se razlikovati izborom ženskih likova ili anđeoskih glava s krilima na trbušastom dijelu. Tijekom 18. stoljeća na svijećnjake su se aplicirale i cjelovite figure anđela. Okvirnu dataciju potvrđuje i zlatarski žig sazadora Antonija Pome koji se kao kontrolor kvalitete srebra javlja prije 1706. godine, a tu časnu funkciju obavlja do 1718. godine.

Svijećnjaci ovakve tipologije su čest dio opreme sakralnih objekata na području nekadašnje Mletačke republike, a na sjevernom dijelu istočne obale Jadrana, slični primjeri osvjetljavaju župnu crkvu Marijina Uznesenja u Buzetu, župnu crkvu svete Jelene Križarice u Kastvu te, primjerice, katedralu Marijina Uznesenja u Senju.

Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Duomo vecchio di Fiume, Fiume 1932, 17.