Glavni oltar

Naziv umjetnine: Glavni oltar Marijinog Uznesenja na nebo

Umjetnik/umjetnička radionica: Luka Mislej (Vipava, 1658, – Škofja Loka, 1727) i Jacopo Contieri (Padova, 1676. – Udine, 1759.)

Vrijeme nastanka: 1720. – 1725.

Materijal: bijeli, žuti, ljubičasti, crni, smeđi, zeleni, crveni veronski i crveni francuski mramor

Dimenzije: 1083 x 739 cm

Klasifikacija umjetnine: arhitektura/ skulptura

Opis: Oltar je postavljen pred začelni zid svetišta. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen pravokutnim poljem sa zaokrenutim kvadratima. Pravokutni stipes prekrivaju mramorne inkrustacije te kartuša obavijena viticama s reljefom Duša u čistilištu. Bočno su smješteni zaokrenuti postamenti za stupove raskošnog retabla. On se sastoji od šest kompozitnih stupova koji flankiraju oltarnu palu zaključenu zašiljenim lukom s krunom u tjemenu, a iz koje se spušta crna mramorna zavjesa. U interkolumniju su kipovi svete Ane s lijeva te svete Margarete s desna, a na oltarnoj pali naslikano je Marijino uznesenje. Nad stupovima s višestrukim obratima gređa, podignut je drugi kat oltara. Lučnu palu s prikazom svetog Franje Ksaverskog i svete Barbare flankiraju četiri kompozitna stupa od crnog mramora. U interkolumniju su ploče od crnog mramora s uklesanim motivom vaza, a s vanjske strane volute na kojima sjedi anđeoski par. Nad stupovima je gređe te treći kat s dva kompozitna stupa među kojima je veliki drevni reljef u obliku trokuta s okom u snopu zraka – simbol Boga Oca. Sa strana su polukružni segmenti zabata sa sjedećim anđelima. Vrh oltara tvori valovito polje s crnom kartušom i naslikanim grbom obitelji Orlando između dva klečeća anđela te središnjim sjedećim puttom. Integralni dio oltara čine i dva ophoda s vratima od crnog mramora nad kojima je s lijeva kip svetog Šimuna Apostola, a s desna svetog Antuna Padovanskog.

Godine 1713. riječki je plemić Simone de Orlando ponudio kaptolu Zborne crkve da je spreman snositi troškove proširenja i uređenja svetišta te gradnju svodova i novog oltara, a zauzvrat traži mjesto povlaštenog ukopa pred oltarom te spomen-ploču. Ona je postavljena 1720 s desne strane oltara, no čitav je poduhvat bio dovršen tek krajem 1725. godine. Orlandovi su utrošili vrtoglavu svotu od 60 000 zlatnika, a rezultat je bio najraskošnije oblikovano crkveno svetište na Kvarneru i Hrvatskom primorju. Naručitelji su diktirali i ikonografski program oltara. Mramorne skulpture svetih Šimuna i Antuna, te svete Ane i Margarete, kao i naslikani likovi svetog Franje Ksaverskog te svete Barbare, predstavljaju osobne zaštitnike i imenjake članova obitelji Orlando. Graditelj oltara te velikog trijumfalnog luka od crnog mramora nad ulazom u svetište bio je ljubljanski altarist Luka Mislej. Njegov kipar suradnik, s kojim je tih godina surađivao na opremanju isusovačke crkve svetog Jakova u kranjskoj prijestolnici, bio je Jacopo Contieri iz Padove. On je upravo na glavnom oltaru Zborne crkve u Rijeci ostavio možda i najkvalitetnija djela u svom bogatom kiparskom opusu. Svetište te glavni oltar Zborne crkve predstavlja jedno od najvažnijih kiparsko-altarističkih ostvarenja u Hrvatskoj iz razdoblja baroka.

Bibliografija: Luigi Maria Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., 6-7; Radmila Matejčić, Jacopo Contieri barokni padovanski kipar u Rijeci i Mošćenicama, Dometi, 8, 1977., 102-107; Radmila Matejčić, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, Barok u Hrvatskoj (ur. A. Horvat, R. Matejčić, K. Prijatelj), Zagreb, 1982., 500-502; Blaž Resman, Barok v kamnu, Ljubljana, 1995., 64; Matej Klemenčič, Scultura barocca in Istria tra Venezia, Gorizia, Lubiana e Fiume, Saggi e Memorie di storia dell’arte, Venezia, 2006., 270-272; Damir Tulić, Prilozi za Jacopa Contierija i Giuseppea Bernardija, Acta historiae artis Slovenica,13, Ljubljana, 2008., 83-86; Danko Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., 316-326; Danko Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., 134-135.